Zatoči me bedrima
i sjajnim kapljama znoja
koji miriše na pelin
mahovinu
i krv nevino zaklanih jelena
koji svoj zov ljubavni
nikad neće
doživjeti više...
Gral svetog postanka
i gutljaj svete vode
sa tvojih mekih
divljih usana
koje grizu moje ustreptale vene izdajice
na vratu nježnom,
nije li to pravi oltar
gdje samo pozvani na gozbu nihiliranog lažnog ćudoređa
mogu doći?
Zagrli me,
zagrli me rukama čvrstim
poput kamena
na kojem sjediš,
i sviraš svoju pjesmu ljubavnu,
zeleni moj ljubavniče..
Budi glasan,
glasniji od mog krika
kojim darujem zvjezdano nebo
u ekstazi
dok se smješiš drhtajima mojim
i ljubiš
moju beskonačnost
spojenu sa tvojom..
Pogledaj, voljeni,
smiraj u mojim očima
stvara vrtloge
koji pokreću nebo
i svemir
premještajući se
u srca onih
koji istinski gutljaj iz grala tvoga tijela
tek trebaju
dobiti...