čovječe BOŽJI..
Ma osjeti ljubav u sebi
Ak treba i dublje zagrebi
Zadrži ljubav u duši
Kad sve oko tebe se ruši
Kulise sve dođu i odu
Ne veži uz njih si slobodu
Očvrsni taj osmjeh ka svemu
Pokaži ga svakom problemu
Ne poredi druge sa sobom
To zabluda bavi se tobom
Jer sam svoje puteve krčiš
Pužeš pa ponovo trčiš
Tsunami te može oborit
Al iskra u tebi će gorit
Jer ona se nikad ne gasi
Negasivoj pripada klasi
Promjene nek te ne plaše
Jer uvijek su za dobro naše
I uzalud glavom sad klimaš
Jer sve što ti treba već imaš
Višak je ono što boli
I rane što pune su soli
Otpusti energije teške
Osvjesti i ispravi greške
Umu ti svom zapovijedi
Nek odmori malo pa sjedi
A srce nek povede igru
Zavrti tu božansku čigru
I uvijek kad nešto te žulja
Znaj da iz tvojeg je mulja
Pa odmah to trebaš izvadit
Alatima srca preradit.
Olabavi si tvrde strukture
I pusti te suze nek cure
Nek crnila sva ta izađu
Za svijetlo ti gradiš sad lađu
Sa dušom se svojom poveži
I više od nje ti ne bježi
Udahni cjelovitog sebe
Nek ništa te više ne hebe
I ne plač' nad sudbinom svijeta
Iz sjemena božjeg sve cvjeta
..BOŽJI park
Ak želiš da božji park blista
Nek krošnja se tvoja razlista
Kad susjedna stabla to vide
Ma ima da sva se postide
A tu si i da im pomogneš
Onoliko kolko uzmogneš
Pa onda kad pitaju: kako?
Reći ćeš, to je bar lako
Korijenje svoje osvježi
I sve što je trulo odreži
Na mjestu gdje zaliječiš kraste
Tu nova će grana da raste
Kroz deblo nek sokovi teku
Sve kapi pretvore u rijeku
Vrapce pozovi nek dođu
Nek cvrkuću, plodove glođu
Pan će se tvoj razveselit
A svrha mu opet zacijelit
Park će se ponovo rodit
Od besmisla tog oslobodit
Ma ima da sav se razlista
U božanskom ruhu zablista
Poantu će stabla sva shvatit
I Eden se konačno vratit.