Duša je sama u ledu, u toj noći, koja se polako provlači i zauzima svoje mjesto u kutu sobe.
Ostala sam između svjetova, hladno svjetlo me odvodi u tajnu beskonačnost nemira i u svilenu tamu Svemira.
Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i na dlanu ih složila, da dobijem tvoje ime…
Kad bi se buđenje duše shvatilo kao lepršava radost, odavno bih već letjela prema plamenu svijeće i te spoznaje sebe…
U auri su se boje promiješale, izmiješale i stvorile novi pastelni niz tako, da solarni nagovještaj ne može poremetiti taj lijepi nesklad, koji još uvijek vlada u dubinama duše.
I dalje je duša sama u ledu, a noć mekano spušta svoja krila i crta moj zamagljeni život…
Smaragdi spavaju u dubinama slova, zrak je neprirodno miran…
Ovo ljeto raskošno najavljuje ponoćna zvona sa obližnje crkve, pričajući o glasu života i sjeni sna…
Vidjela sam se, običnu i tihu, kako hodam između visokih trava i razmišljam, što li mi se to događa u tajnim komorama srca?
Još me nisu stigle guste magle jeseni, još hodam čistom sudbinom, a kad na oltaru noći zapalim svijeću, u tom toplom jasnom svjetlu zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči i kao čista sudbina odgovoriti na tajna pitanja o događajima u skrivenim komorama srca...
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=48609
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2015/05/1631947275/cista-sudbina.html
irida
edin.kecanovic
bglavac
