Čini se nemogućim:
biti samo svjetionik
nasred oceana
i ne razmišljati o svom svjetlu
i samoći
nego o brodovima
koji će
zaobići hridi
bez zaustavljanja...
Čini se nemogućim:
cvasti usred pustinje
i gledati u nebo
unatoč ispucaloj zemlji
i šapatu vjetra
koji razgoni oblake
vodonosne...
Čini se nemogućim:
Pomaknuti kamen
sa groba
srca
zarobljenog
vlastitom tugom...
Čini se nemogućim:
pronaći nadu
kad te na obali bez povratka
beznađe zagrli
i ne pušta...
Čini se nemogućim:
Pjevati usred trnja
i zaboraviti
da bol
ne može nadjačati pjesmu
stvorenu iz srca...
Čini se nemogućim:
koračati bezbrojnim stepenicama
iako se konačni vrh
uopće ne može vidjeti...
Čini se nemogućim
sa ovim tijelom
sa ovim srcem
i ovom dušom,
ali ništa nije nemoguće...
Zaobići sebe
proći kroz labirint uma
i zaustaviti se...
Pred zidom iluzije
pronaći sklupčanu ljubav
onu hrabru,
koja kroz vječnu budalu
i iskru pustinjaka
pruža ruke
onome
koji svoje ruke
ima prazne...