Polako koračam,
dok pod stopama škripi snijeg.
Pahulje nježne kvase mi lice…
Podižem pogled,i gle,vidim tebe!
Lebdiš prema meni…
Širim ti ruke!
Padam ti u zagrljaj
i kreće ples…
A na grudima stišćemo
naša dva mala cvijeta!
Grijemo ih našom ne izmjernom ljubavlju!
…Snijeg škripi i ispušta melodiju…
Melodiju koja nas pokreće i diže u visine.
I gle čuda!
Potpuno smo se odvojili od zemlje!
Lebdimo lagano,sve višlje i višlje.
Veselo i paperjasto,
kao male pahulje.
Ispod naših nogu ostaju problemi…
Tako su sitni i ne bitni…
Odljećemo tako u nebeska prostranstva.
Ruku pod ruku sa veselim bijelim pahuljama.
Dok nam na grudima spavaju
naša dva mala cvijeta.
Ljubavlju bezgraničnom obavijena!!!