Beskrajno kraljevstvo u čovjeku leži
A duša nam potiho tapka u noći
Pričinjava se ponekad ,ka Svjetlosti bježi
Tražeći uporno, skriven Centar Moći ...
Krijesnica ga malena povremeno obasja
Stvoren je s namjerom da kao sunce sije,
Tek pokoji tragatelj svjetlošću zasja
I osjeti pulzaciju koja srce grije ...
Zagledan u sebe, k'o u rudnik dragulja
Biće osjeća svu unutarnju snagu
Ali već se umom misao došulja
Duša sve postavlja na ljubavnu vagu ...
Jer Moć je skliska kao jegulja na dlanu
Dvosjekli je mač ništa naspram toga
Potonuti u noći il' pokloniti se danu,
Prepustiti se zagrljaju Presvijetloga Boga ...
Beskrajno kraljevstvo u čovjeku leži
A duša nam još sneno tapka u noći
Pričinjava se ponekad, ka Svjetlosti bježi,
Tražeći uporno, sakriven Centar Moći …