Čekam zadnji vlak

destinacija - nigdje

 pruga koja ide

 preko baš me briga krajeva,

 iznad svih plavih smrznutih fjordova

ljudskoga srca

 iznad svih burovitih oceana

   hirovitosti 

 hoću

pa neću te imati

 mogu pa ne mogu te voljeti...

 Čekam taj zadnji vlak

 pruga jednim dijelom

 i kroz oblake prolazi

 ali oblaci su samo magla

 ukrali mi  san

 pa ih samo kao maglu

mogu  doticati..

 Čekam taj zadnji čarobni vlak

 na stanici

  koja je odavno napuštena

 ali mi rekoše

 da će doći

  u praskozorje

 kada svi snivaju

 kada ću i ja

 biti snovima okovana..

Sada  život  uporno pokušavaju eufemizirati

 uljepšati ga

 da izdržim dok zadnji vlak ne dočekam

ali meni je svejedno

 znam da će doći

 i znam da ću otići

 tamo

 u neke baš me briga krajeve, tamo, gdje je

  destinacija

nigdje...