javljaju se prošli dani
zavijaju kao hladni vukovi
u čoporu
i dobra će gozba biti
kao i uvijek
još ih nisam ostavio gladne
oni to znaju,a znam i ja.
Nije da se ne bojim
i da neću pokušat umaći im
i kad me stjeraju u nekom dolu
nije da neću preklinjati
i reći:pa vi ste moji
u očima prošlih dana
sada vidim da sam hrana
i ponovno zatvoren u svom hramu
čekam zaborav ,moje lijepo proljeće