(zaručnica)
Ja spavam,ali srce mi bdije,
I čujem ljubljenog kako kuca:
"Otvori mi-
Sestro moja,mila moja-
Golubice i savršena moja!
Jer glava mi je rosom prekrivena,
A uvojci puni noćnih kapljica."
"Svukla sam svoju haljinu;
Kako da je opet oblačim
I noge sam oprala;
Kako da ih opet ukaljam?"
Ljubljeni je ruku pružio
Kroz otvor na vratima;
A meni je utroba zadrhtala.
Digoh se da otvorim
Ljubljenome svojem,
A s ruku mi mirha prokapa,
I s prsta ulje njezino,
Na držak zasuna.
Otvorila sam
Ljubljenomu svojem,
Ali,on se okrenuo i nestao!
Zbog nestanka njegova-
Samo što dušu ne ispustih.
Tražila sam ga,
Ali ga ne nadjoh.
Zvala sam ga,
Ali on se ne odazva.
Naidjoh na stražare,
One koji kruže Gradom.
Istukoše me i raniše,
I plašt mi strgoše,
Ti koji štite zidine!
Zaklinjem vas,
Kćeri jeruzalemske:
Nadjite mi Ljubljenoga moga:
Što ćete mu reći?
Kako sam bolesna od ljubavi.
(zbor žena)
Što je tvoj ljubljeni više
negoli drugi,
O ti najljepša od žena?
Što je tvoj ljubljeni više
negoli drugi,
Te nas ti tako zaklinješ?
(zaručnica)
Moj ljubljeni je rumen i bijel,
Ističe se medju deser risuća.
Glava mu je od zlata,
Od zlata žežena;
Kose su mu bujne kao palma
I vrane kao u gavrana.
Oči su mu kao golubi
Na vodi kupelji,
U mlijeku kupani,
Smješteni nad morem.
Obrazi njemu su ko nasadi začina,
I kao lugovi mirisni.
Usne su mu kao ljiljani,
I sa njih mirtha kaplje.
Ruke su mu kao lopte zlatne,
Optočene draguljima tarškim.
Trbuh mu je poput bjelokosti
Ukrašene safirima.
Noge su mu stupovi mramorni
Na podnožju od suhoga zlata.
Lik mu je sav kao Libanon,
Bez premca kao i cedrovi.
Riječi su njegove umilne,
I sve je na njemu pristalo.
Takav je ljubljeni moj,
Takav je mili moj,
Kćeri jeruzalemske!
(zbor žena)
Kamo je otišao Ljubljeni tvoj,
O ti najljepša od žena
Kamo je krenuo Ljubljeni tvoj,
Da ga s tobom tražimo?
(zaručnica)
Ljubljeni moj je sišao
U svoj vrt,
Do mirisnih nasada,
Da stado svoje u vrtu napase,
Da bere ljiljane.
Ja pripadam Ljubljenom svojem,
Moj Ljubljeni pripada meni.
On stado svoje pase
medju ljiljanima.