Pod izrezbarenim
svjetlima
grada
bjelokosno
sačuvano blago
nudi hladnoću Oniksa
bez Tebe
postelja je hladna
glasnice su preslabe
za pustiti ton
ne štima im
praznina
neutaživa glad
ispunjava prostor
u kojem ima
premalo
kisika
i ako baciš
kamen hrabrosti
u more mojih očiju
pazi sa te ne oda
zvuk vode
a ja ću
pod koprenom čistote
zanjihanu uvertiru
Tvog poljupca
opasati
oko bokova.