UZNEMIREN TVOJIM NADIRANJEM,

NE ŽELIM SE OSJEĆATI DOBRO,

NEDUGO ZATIM, LOŠE.

OŽIVIM TVOJIM NADOLAŽENJEM,

UMIREM TVOJIM ODLAŽENJEM.

SLADAK OSJEĆAJ,

ONAJ KOJI RAZUM UPUĆUJE U PONOR,

UZALUDAN PONOR,

PONOR SAVRŠENIH BOJA I FORMI.

ONAJ NA ONOJ STRANI ZAMIŠLJAJA I SAVRŠENSTVA.

SAMO SAVRŠENO I LIJEPO...

ONDA IZ NEKOG RAZLOGA

ILI NEČEG DRUGOG,

OSTAJEŠ SAM U PRAZNINI PONORA.

OSJEĆAJ LAKOĆE POSTOJANJA

NALIKUJE NIČEMU.

NEGDJE IZA TEBE, IZA TVOJIH LEĐA,

UKOČENOST...

NEMOĆ TIJELA, NEMOĆ U KRETNJAMA.

NEMOĆ UZDIZANJA...

UZNEMIRENOST PROŽIVLJENIM,

PROHUJALIM TRENUCIMA.

TIJELO POSTAJE BOLNO, LJUBAVI STRANO...

SAMO TIJELO. BEZ DUŠE, BEZ LJUBAVI.

TIJELO TOPLO KAKO SAM I MISLIO.

MEKANO, KAO ŠTO SAM I GOVORIO.

NEPREDVIDLJIVO, NENADANO JAKO.

OSJEĆAM SNAGU...

ULOVIO SAM OLUJU VJETRA.

OSJEĆAM JE U SEBI, ČUJEM JE OKO SEBE.

OTVORIO SAM OČI...

IZVANA ZRAK RASJECKAN ČAROLIJOM.

I IZNUTRA NEKA ČAROLIJA,

MOJA ČAROLIJA.

ROĐENA STVARANJEM

U ZAUSTAVLJENOM VREMENU.

U OČIMA ŠTO SE ČITAJU...

TAMO GDJE MISLI LETE A USNE SE DIRAJU.