Riječima čaroliju stvaraš
misli tvoje teku poput meda
doživljaje svoje u bajke pretvaraš
uvijek uz ritam prelijepoga reda.
Da mi je Tebi prići bliže
da osjetim toplinu te prelijepe Duše
u snovima misao slike mi niže
ali lik tvoj vjetar pred jutro raspuše.
Danje svijetlo donosi mi nadu
i želju da snovi nanovo poteku
možda uhvatim dio tvoga srca
ili neuhvatljivu čaroliju neku.
I tako.. iz dana u dan
živim ovaj nedosanjani san
što jednom postati će java
do tada... probudi me....
jer Duša moja već predugo spava.
irida
bglavac
