Mokrim ulicama grada sporo hodam,
dlanovima nježno gladeći zidine...
U more ću zagaziti, čim ti srce za osmijeh prodam,
i skriti se, tiho, u procjepu hridine...
Čekat ću te... vremena imam koliko hoću,
a dotad ću o tebi pisati pjesme...
Odlično trpim vrućinu, glad, samoću,
kad ožednim pit ću sa gradske česme.
Pod mostom jutra čekam, u sjeni,
blagoslovljena tišinom prirode, daleko od buke,
strpljivo, čeznutljivo, uživam u hladu...
Već te vidim kako stižeš k meni,
smiješiš se i širiš ruke,
u jednoj nosiš ružu, a u drugoj Lino ladu.
Čarobni je štapić sreće sad u mojoj ruci,
samo poželi i bit će sve po tvom.
Pregršt sreće čekat će te u svakoj životnoj luci,
od zemaljske kugle napravit ću ti topli dom.
Zemlja
bglavac
irida
edin.kecanovic
