ČAROBNA PESMA

   Vidim te već,                                           

   istina,kao u nekoj srebrnoj magli,

   na nogama ti čizme od sedam milja,

   u ruci Aladinova lampa

   putuješ na onom čudotvornom tepihu iz Bagdada

   i prelećeš sve planine i mora

    i dižeš se visoko prema zvezdama.

   Možda i ne slutiš

   koliko volim tvoju tršavu glavu,

   detinju glavu

    koja miriše na sapun i aprilski vetar

    glavu u kojoj stanuju samo boje

    visoke,

    ogromne i nedostižne,

     glavu koja će shvatiti daljine svjetlosnih godina,

    nerazumljive cifre i geometrijske krivulje

     i hrabrost svemirskih brodova

    što će krenuti sutra na nova neznana sunca.

     Ja sam sva putovanja protutnjao u svojoj glavi

      i tu su stalni prostori o kojima i ne sanjaš:

       četiri ulice tamo i tri ovamo

     tako sam jednom leteo čak do kumove slame;

     jedna čaša piva u restoranu kraj reke

     -tako sam beskrajno lebdeo kroz udaljena sazvežđa

      jedan običan osmeh i jedno jesenje veče

  -tako sam tražio nove,neobične galaksije.

     Tako sam našao i jednu tihu mudrost

     od koje rastu krila.

     Zato i hoću samo to da te zamolim:

   preleti beskonačnost i pobijedi vrijeme i maštu

    ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.

    Dodirni rukama nemateriju,

   ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.

  Budi veliki nebeski fenjerdžija i pali metagalaksije

   ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.

   Jer srca su ljudska zasađena nisko kao kupine

   tu gde su svici jedine zvezde

   i oči jedina sunca,

    tu gde smo od sebe načinili mali svemir

   pa ipak dovoljno beskrajan da se u njemu izgubimo,

    daleki jedni od drugih:

    ja daleko od tebe kao alfa Centauri,

     ti daleko od mene kao Halejeva kometa.

     Pronađi nove svetove i izatkaj im nebo,

     podari im vazduh da mogu da dišu i žive,

     ali ne zaboravi kako se korača po zemlji,

      jer moramo se sutra jedan drugom približiti.

     Četiri ulice tamo i tri ovamo,

     dve čaše piva u restoranu kraj reke

     i jedne iskrene oči i jedno jesenje veče,

     -to je prostranstvo koje hoću da pomirim

      od moje zvezde do tvoje.(M.Antić)

------------------

Prekrasna pjesma mog dragog pjesnika, koji je uvijek u duši ostao dijete,ali svjestan toga, i letio, i koračao po zemlji..Pjesnik ju se napisao svome sinu, ali mislim da ju je napisao svima nama..Svima koji još nisu pomirili u sebi nebo i zemlju, koji misle da treba samo koračati ili samo letjeti..Kad možeš jedno i drugo, beskrajno si miran i savršeno radostan..Bijah nedavno optužena da glumim vilu..Gledalo me se u tim trenucima zemaljskim očima, a ja to ne zamjeram..Ali..Wendy voli beskrajno ljude i silno želi shvatiti njihova srca, a kako da uspije u tome ako samo leti, ili samo korača? Ima ljudi koji su visoko,i vole letjeti,ali ne znaju se vratiti i pogledati u oči onima koji trebaju snage da polete snjima..Ima ljudi koji koračaju u živom blatu ovog svijeta a ne vide da je to živo blato od njihovih suza ispod nogu stvoreno..Prestanu li suze..Blato nestaje..Wendy ne govori ovo kao spasitelj ili suzobrisač..Wendy shvaća da je svaka duša svoj svemir za sebe i ima svoj vlastiti put do neba..Moj put nikako ne može biti isti kao put drugoga..Ali na isti cilj trebamo doći,i tu mogu bar pružiti podršku da se na tom putu ne zaustavimo. Da se sjetimo ako smo zaboravili, da možemo sve ako nas ljubav pokreće..U ljubavi nema anarhije,kad je koristimo iskreno i čisto..Ljubav je mir i ljepota.. Wendy itekako zna koračati, jer je svjesna da ima puno ljudi kojima tako može prići..Wendy će popiti čašu piva u zadimljenom bircuzu sa susjedom kojeg je brat pretukao jer se nikako ne može riješiti svoga alkohola u sebi..Ne treba tu priče..dovoljno je saslušati..Wendy je ispraćala umiruće nebrojeno puta u staračkom domu gdje je radila, bila Pava (kako indijci kažu), poljubila ih u čelo pri zadnjem uzdahu i šapnula da se ne osvrću ni lijevo ni desno, da ne zastanu na svom putu..                                    Ali opet..Wendy u srcu ostaje i želi ostati malena, i letjeti beskrajnim galaksijama i hodati tamnim šumama,pričati sa vilama i vilenjacima, jer njena duša to jest.. I svjesna je svega oko sebe..Pomirena sa nebom i zemljom i niti jedna dimenzija joj nije nedostupna..Od srca vam želim da svi letite i koračate u isto vrijeme...