Volim biti bura
pred sobom lišće mesti
ona oko sebe rastura
i ne da se smesti
misli čisti
u krošnji pjeva
u dimnjak se zavuče
puna gnjeva
ali kratko traje
poslije se lakše diše
vedrinu nam daje
na staklu mrazom piše
ledena neka slova
vrapce tjera ispod krova
sjećanja moja lista
i u zaborav nosi
poigra se suhim listom
u mojoj razbarušenoj kosi
obraze rumeni
valove podiže
more zapjeni
u svaki kut stiže
granama zavijori
bura.. čista žena
sa metlom govori