Udara morem, baca ga o stijene,
a grane savija i gotovo slama...
S obje strane lica ona pljuska mene,
proriče mi da bit ću opet sama.
Svuda po tijelu osjećam hladnoću,
čučim u kutu, sporo teku sati...
I kad ne bude tu, voljeti ga hoću,
čekati dane i dane da se vrati.
Bura fijuče glasno, odnosi sve s puta,
posvuda samo more i sol...
Sporo i teško izlazim iz kuta,
jer ni bura mi ne može odnijeti bol.