Buntovna je moja Duša
Mnogi kažu; Šuti !
Pusti stvari da teku svojim tokom
Iako će to rijeku Istine da zamuti.
Tad u meni uzavrije
Moja krv usplamtjela, vruća,
Razlog svemu želim znati...
Zar je Duša tek kućica od pruća,
Koju može vjetar straha
Da poruši tako lako...
Zar da tuga družica mi bude
U trenutku kad se čini da prijatelj je svatko.
Kako da okrenem glavu
Od nepravde i laži...
Zar da kradem dio Svjetla
I da stid mi bude pratitelj najdraži...
Zašto da zašutim u trenutku
Kada kriknula bih najjače što mogu
I da šutnjom ja pozovem mračne sile
A udaljena budem Bogu.
Znam
Buntovnica s razlogom sam
Razumiju me rijetki ljudi,
Ali jednom.... barem jednom...
Razlog, možda isti,
Sličnu Dušu će da razbudi.