Kad se probudim,

prvo ću odložiti svoju pidžamu snova,

i umiti se

pod Izvorom ispod neba

pustiti da opere misli od jučer,

misli od prekjučer, misli koje zamagljuju bistrinu oka

i jasnoću srca..

Odložit ću odluku

da se naoružam

 da se obučem u neprobojnost

da se zaštitim od

tko zna više od čega i koga..

Pustit ću anđele da biju bitke mjesto mene

da ugase sve tuge i sjete

i pustit ću sebe

 da budem

baš-me briga dijete..

U inat velikima

koji će brojati korake nespretne moje

zavezat ću cipelice

i zaplesati pred svima

koliko god ih dan današnji ima..

Zapjevat ću usput,

ispod sivog neba

 dohvatiti boje

 koje voli srce moje

Baš me briga igrom

 prijatelje zvati,

baš me briga srećom

nekom put obasjati...