Kada bih znao koliko me voliš
Nikada te više ne bih pitao...
Kada bih pohvatao svu svijetlost s neba
Stvorio bih ti prelijepu ogrlicu
Ali nikad više ne bih gledao u nebo
Kada bih sve znao postavio bih samo jedno pitanje : zašto ?
I da se vratim stotinu pokoljenja prije sebe
Gledajući svoje pretke kako grebu noktima po ljepoti
Zaželio bih da moj sretni tren ne poživi trzaj.
neke stvari draga ostavimo u sebi
više vrijede ne izgovorene...
zar se sve mora reči..priznati...
ja to ne tražim od tebe,
budi tajanstvena u ljubavi
kao duša,
kao slika,
kao pjesma
kao pogled
....kao život.....ne otkrivaj mi svoje boje
dopusti da same dođu do mene...
bglavac
edin.kecanovic
