Žurno, žurno, preko strmog kamenja,

Sa izvorskoga vrela hitaju kapi

Svaka kap je prepuna kristalnoga znamenja

Koje kroz vrijeme nikada ne hlapi.

 

Riječni tok je izabrao ovu brzu igru

Cijela šuma promatra kao pod hipnozom

Kapljicu što nalikuje na vižljastu čigru

Ili onu koja hita ekpresnim vozom.

 

Neke se sudaraju, pa združene ojačaju,

Druge se rastaču na tisuću dijelova

I sve one dobivaju na važnome značaju

Nudeći svijetu, bezbroj svježih cjelova.

 

Kamenje se ogledava, grubost svoju gubi,

Tanak sloj mahovine ko vilinske kose

U riječnome zagrljaju sve iznova se ljubi

Šumski gaj se kupa u biserjima rose.

 

Žurno, žurno, preko strmog kamenja,

Ka ušću se spuštaju rasplesane kapi

Brzaci su prepuni nekog drevnog znamenja

Koje kroz vrijeme nikada ne hlapi.