Božje uho
Bog je darovao svoje uho čovjeku
da bi nadjačao urođenu njegovu gluhost,
da bi kratkovidno i neuko to stvorenje
bilje čulo vodu, vatru, cvijet,
i razumjelo zemlju, kamen, kaplju znoja;
da bi moglo razgovarati s poljupcem
i s osmijehom.
Bog je darovao svoje uho čovjeku
da bi nagluha ljudska duša bolje čula
kad On glas svoj nebeski povisi
i da u Sudnjem danu
za jeftinim zemaljskim isprikama
ne bi posegnula.
Bog je dao svoje uho čovjeku
da bi se čovjek i sam ponekad čuo
i da bi tako, čuvši se u duši,
lakše spozao i lakše osjetio
kad mu je kriknuti, a kad promucati
M. Krmpotić