Bosno moja prkosna i divlja jedna beskonacna maloco u svijetu sto nema korjena jedna sasvim malena tocko u golemoj putanji planeta Sunca i vedrine mislim na vrijeme davno sto je bilo crno od dubine vrijeme dileme gdje patih bez suze slabasne misli i usne nijeme da je krvnik u vremenu trajo i toplu krvcu svijetom znjao mislim na vrijeme ono davno da je krvnik utisnuo znak svojih zelja pecatom teskim i historijom okova istine nase vjecne iskopo Bosni duboke jame teske da iz nesretnih zila i svojih zjena sada cutim svjetlost tisuca zica vid mi je oteo ko kakvoj ludi pjanoj sto pogled ociju svojih ko divlji zar je trajo Bosno moja prkosna i divlja sto te stranci u propast stadose vuci koji do pasa bijahu goli kamom teskom oci i grla su nam boli cutjeh ranu na grlu duboku i vrisak kroz tamu prene mi svijest plahu a tople i guste kapi krvi kapale su niz prsi jer su od Bosne blazenu noc iskopali ko jamu crnu i duboku i otkrih napokon da sve bijase snom gorko san u kojem se malo sanja jer je java jaca od sna da je od citave historije osto samo beskonacni sram tako u viru sto ga Bosna vije ostade samo djevuska koja mni da je od doba davna historija velika i slavna pa Bosna vjeruje jos samo svojoj proslosti sumnja u svoju sadasnjosti a zazire od buducnosti a opet ce ta buducnost postati sadasnjost u koju sumnjam i proslost kojoj vjerujem jer vrijeme neumitno nadire kao matica namrlih stoljeca nece da gleda unaprijed pa gleda unazad svaka cast takvoj ludosti zlatan gavrilovic kovac
irida
edin.kecanovic
bglavac
