Ja biram trenutak
svoga utonuća
u bezdan tuge,
gdje krvavi zubi
Kerbera gladnog
kidaju meso
duše moje...
Ja biram trenutak
obezglavljene moje ludosti
zbog posijanog sjemena ljubavi
u jalovu pustinju
vlastite
samoobmane...
Ja biram trenutak
kada ću sama
raskidati svoje srce,
jer, mrtvo u meni
ne može živjeti...
Ja biram,
a Ti, Voljeni,
čekaš,
da svi postanu veći od Tebe
pa da shvatim
da i najmanja mrva Tvoje ljubavi
može pružiti više
nego sve ljudske ljubavi
zajedno...