Od ovog života sam dobila – boju života… Koju boju ima život? Koju boju ima ljubav? I dok se bistra voda ogleda u očima i dok se crno prelijeva u tamne sjene, ponekad zaboravim sebe, jer u tom trenu nema mene… Postoji samo lanac dana i noći, biserni niz Mjeseca i sjena… U boji aure zlatnog sjaja zamolit ću mog anđela ovim riječima: “sačuvaj me od mene same..” … Što li to znači? Ne znam još i dok očekujem jutro boje ruže, tamne sjene u svojoj klasičnoj igri pokušavaju lutati u bezvremenskom nizu života, čiju boju još uvijek ne poznam. Je li to moja prva uloga u scenariju života ili sam još uvijek samotna lutajuća duša što pokušava prepoznati sebe, u igri tamnih sjena…?