BOJE
iz dubine boje izranja dlan mraka
i grabi zeleno ogledalo sa poda
vidim samo prozirne obraze zraka
i sivu sjenu što po stropu hoda
ružičasto cvijeće izbija kroz tamu
grabi komad po komad, grize i guta
i ovaj ćeš me put ostaviti samu
u hladnom zagrljaju boja, na kraju puta