Natopile su kapi kiše
moje lice toga jutra.
Hodao sam svojim gradom
dok se tišina noći plela
sa bijelim svitanjem,
još su i upaljeni fenjeri
grlili tamu ulica,
a sjene bljedile tiho,
polako, u san.
Ukrao sam jutru nevinost trenutka
i spustio vjeđe, tražeći tebe
u jednom zimskom sjećanju,
moja mila.
Vidim te u dvobojnom jutru,
omotala si vrat koji sam ljubio,
ljubičastim šalom koji sam kupio
tebi, voljena moja.
I obrazi tvoji meki
i usne tvoje se rumene,
oči zelene,
kosa se plavi,
kaput se bjeli...
Sve ostalo, slilo se u dvije boje,
boje kiše
i jedne malo tiše.
bglavac
edin.kecanovic
