Tako si slatko zamirisao mojim životom, tako si zarotirao dušu u beskraj pepela sudbine da sam se kao feniks ponovo probudila uz mističnu glazbu anđeoskih sfera i udahnula miris moje prve jutarnje kave, toliko mirisne i suncem obasjane, mislila sam – sanjam biserno jutro prepuno Božjeg daha.
Skrivam te u očima, zatvaram moj krug postojanja pa ako vile i postoje, znat će me odnijeti prema ušću Neretve i ostaviti tamo da skončam u čudnom sjaju nasukane obale života.
Oduvijek živim lunarnim sjajem, oduvijek me lomiš plavim pogledom, oduvijek ti život na dar dajem i samo pamćenjem se sjećam stvarnosti, jer si mi život obojio bojom snova i bojom ljubavi pa tako i stoljećima trajem.
http://www.digitalne-knjige.com/p174.php
http://www.scribd.com/doc/137313658/PLESA%C4%8C-NA-%C5%BDICI-Jadranka-Varga