BLJESKOVI

 

„Nema pakla, svi vrazi su tu…“ Shakespeare

 

vidjeh  nadu, skritu, sjene sjena,

osvijetlih, i gle - prepoznah iluziju,

nesta opsjena, koprena, obmana

 

ne zbrajam strijele, za inat numerolozima,

prepoznah strašnu moć,

-            udružena zla prijete samim bozima

 

jedna je strijela prigovora,

to je govor otrovne  mržnje,

-            razara srce svakog stvora

 

strijela druga širi svoje krake

ko meduza vječno se obnavlja u tuđoj krvi,

-            to pohlepa ne krije svoje znake

 

treća strijela mahnito ruši sve oko sebe

to je neznanje u akciji,

-            glupost  samoj sebi zamku prede

 

branim se riječima, Muze nek ih vode

bljeskove misli poslah tužnom nebu,

-            nek pjesme budu glasnici slobode

 

iluzije nisu okovi duše, već krila,

nada je tek produžena patnja,

-          u srcu je novom čežnju svila

k.