Sanjao sam Blanku
i da je ime njeno
tako besprijekorno  svijetlo
kao duše moje sjeta,
ljepoto moja,
i da je srce moje bolno
od sjene moga stiha,
da je ona sva bijela
od čudesnosti zgoda,
anđeo usnuo od spokoja,
da sam ljubio sasvim nježno
meke usne vruće od nebrojeno želja,
usne slatke od crvenoga meda.

I probudih se u znoju,
sjetu svoju pretvorih u javu okrutnu,
da je mladost naša bila crna
od okorenih rana,
mladost što je radost brojala
na prste od bistrih jasnih dana,
jer je u proljeću ranom
oštar vonj dubokih jama,
jaram gvozden od besmislena beznađa
prekrio lica naša jadna
i pogledam u zrcalo tu prizmu od spektra
,oči su moje obnevidjele od privida teška.

Zlatan Gavrilović Kovač

iz moje zbirke poezije "Bijela golubica":

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php

http://www.webstilus.net/content/view/30054/128/

http://prokleta-od-daljina.blog.hr/2015/06/1631950881/blanka.html