Blagostanje

 

Blagostanje...

Kako je to lijepo stanje,

 kad znaš...

da sve imaš?

Sve čemu si stremio

život je pripremio

iz riznice svoje

pretvorio u moje

i tvoje...

S punim pravom

krov nad glavom

u njemu postelja meka,

a sjećanja, lijepa, daleka

blizinom vatre u tijelu gore

nikakve brige me ne more...

Osjećaji, toplinu u domu stvaraju

dok u umu progovaraju...

O Bože!, kako je to milo

kad mi se ovako u stvarnosti snilo,

 da jest ...imanje oduvijek bilo

na dohvatu ruke...

živim s njim, skladno,  bez muke...

svjesna svekolikog blagostanja,

tog izvanrednog stanja

potpune punine...

od trenutka, dana, mjeseca i godine

kroz godišnja doba, blagostanje se obnavlja,

a Duša samo proslavlja

puninu života

o!, koja je to divota...

primati i davati

spoznavati

da toliko obilja ima

dok ruka daje i prima,

a srce harmoniju stvara

tog božanskog i ljudskog dara...