Svim bićima živim kozmičkoga svijeta

Blagoslovi pristižu svakoga časa

U danima zimskim, u danima ljeta

Darovani tišinom što odzvanja od glasa.

 

Glasa koji budi sve tjelesne atome

Jer čovjek je sklon odabirati dane

Koji ga podsjećaju na Nebeske Poklone

I molitvu iz srca na ustašca mame.

 

Godina zemaljska stotinjak dana ima

U kojima čovjek čovjeku je vuk

I još stotinjak drugih kad vlada ratna klima

I slijedećih stotinjak kad ljudstvom vlada muk.

 

Ostalo se vrijeme u satima broji

Kad blagoslovi osvijetljeni su pozornicom svijeta

I kroz sate ove, duša shvaća, da Netko postoji

Pa relikvije ljube sve religije svijeta.

 

A Blagoslov je biti rođen kao ljudsko biće

Osjetiti tijelo kojim Duša struji

U svakome trenutku piti sa Izvora nektar piće

Osjetiti božansko  i u orkanskoj oluji.

 

Blagoslovi svima

 

Šapuće mi jedno malo dječje oko

I u istom trenu, gle, cvijeće isto pjeva

I ptica svojim letom, podno sunca ,visoko

Blagoslov mi nudi munja koja zrakom sijeva.

 

Blagoslovi svima

 

U sve dane, u sve čase

Svim bićima ove predivne planete

Blagoslov je Ljubav kojom Majka ljubi

Svemirsko prostranstvo kao rođeno dijete.

 

 

 

 http://safiris.blog.hr