Da nemam očiju
kojima te mogu gledati
mrakom bih ljubila
tvoje svjetlo
koje bi me vodilo...
Da nemam ruke
kojima bih te obavila
pustila bih dušu vjetra
da me zaposjedne
grlila bih te
nježnošću lahora
snagom vihora
ali te nikad ne bih
bez poljupca
na zemlju
spustila...
Da nemam noge
kojima bih koračala
čekala bih
da me anđeo na leđima
donese k tebi
da sanjam uz tebe
bez ijednog koraka
bez ijednog pokreta
nerazdvojnost
naših duša..
Da nemam usne
govorila bih ti krikom srca
ono
što nikad usnama ne bih znala izreći :
samo jedan jedini
blagoslov,
blagoslov koji se zove
TI...
irida
bglavac
