Jedan pogled, jedan pokret rukom. Iz sjene sam izašla na svjetlost bjeline i vezala pogled uz taj beskraj smrznute vode. Kao nepomična istina, bjelina mi se objavila i prikovala me na putu prema dalje. Čista daljina se protezala pa tako premještena u neki vanjski prostor iznutra lagano umire. U tom krugu neotkrivenog, gdje misaoni tok plete svoje čvorove, u nekom pretposljednjem danu ovog ludog vremena, zaustavila sam pogled na tvojim plavim očima. I tu sam stala.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
841
OD 14.01.2018.PUTA