što bi bilo da je potrajalo
bil se manje glava putom kotrljalo
sanjam glupost kako pliva morem kao dupin
ne znam zašto kao dupin
nema oblik niti boju
kao da osjećaj prepoznaje dublju namjeru
onog nevidljivog
kao da nadopunuje smisao u trenutku
kada mašta se vrača u stvarnost..
najmanje riječi izgovaram u snu
nisu mi potrebne
nepoželjne
nedovoljne
nemam potrebu imenovati jer sve izlazi iz mene
sutra će padati kiša
al dan ko dan
bitno je dočekati
biti sutra tu
pokisnuti
lako se je suncu prepustiti
..rekla je da se javim..
irida
bglavac
