Ranim jutrom kada sunce još sniva
I ptice malene kriju se u gnijezdu
Uz potočić bistri nešto se već zbiva
Nalikuje na malenu od biserja zvijezdu ...

To mirisne kapice otvaraju oči
I daruju nektar okusa mednoga
Znaju da će po to cvjetna vila doći
Pokupiti sav lijek sa izvora vrijednoga ...

Smeđi klobuk sada sliči na postolje njeno
Gdje posjesti će svoje maleno tijelo
Kišni puž svjedočiti će tiho i nijemo
Razgovoru što ga vodi vila i zvonašce bijelo ...

Recept taj na glasu je kao eliksir
Izliječiti može i najtežu ranu
Kušaju ga vilenjaci kad priređuju svoj pir
I životinje mnoge ranjene po danu ...

Kada lovac puškom odjednom zagrmi
Goneći svirepo srnu i lane
Prosipa po šumskom putu prašan barut crni
Čekajući strpljivo da životinjica pane ...

Lovcu se odjednom spava i otežano hoda
Zaboravlja na lane , zaboravlja na srnu
Neobičan miris kruži ispod nebeskoga svoda
Od umora nepoznatog noge mu sad trnu ...

Predah ovaj bit će kratak ali duši mio
Dovoljan da eliksir životinje ozdravi
Lovac zaboravlja o čemu je sve snio
Šumskim putem prema kući tijelo će da otpravi ...

Iza visokoga stabla ,ljekarna se šumska krije
Radišne su vile spravile taj čudesan lijek
I sunce je provirilo i lagano sve grije
Željno iščekuje da produži životni im vijek ...

Mirisne se kapice polako zatvaraju
Još poneku kapljicu sakupiti će vila cvjetna
Već od sutra nanovo zvona se rastvaraju
A šuma će blistati radosna i sretna.