Ispustila sam iz ruku dugih šest godina života, proklizile su niz prste kao biseri rasuti po snijegu i u toj bjelini nisu se vidjeli.
Umorne oči nisu zapažale bisere u snijegu, jer su zvijezde poprimile bijelu boju turobnog pejzaža moje osamljenosti, moje najolje pratilje.
Iz trenutka vječnosti istrgnulo me vruće Sunce prošlog ljeta i naplavilo na oštre hridi nepoznate obale. Našla sam mekan kutak i tu se sklonila.
Nakon nekog vremena to je postala najljepša plaža ovog globusa, najzelenija dolina mog vilinskog vrta i najljepši maslinik na obali mora.
Smokve tog života su slatke i preslatke. Skupe su, ali život je tako i tako jedan, a ispod masline se još uvijek okupljaju mlade lastavice i nose mi izgubljene bisere na dar.
Svaki novi dan je novi biser.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
irida
edin.kecanovic
