Bilo je vrijeme proljetnih kiša
U zaklonu racjetalih krošnja
Tiha šaputanja...
Ukradeni poljupci
U haustoru starih kuća
Šetnje pod kišobranom njih dvoje...
U mlaku bi vode stali
Pa krenuli smijući dalje...
Kapi bi kiše tekle po licu
Srca bi kucala divlje
A onda suze...
Bilo je vrijeme kiša....i ništa više...
Zaostala kap na dlanu...
Sjećanje na ljubav jednu
Pod lipom u cvatu....
Proljeće jedno u nizu....
Požutjela stranica spomenara
Na njoj razlita tinta...
Kap koja je prelila čašu
Vrijeme je kiša bilo....
Kapi što dan zaliju, ispune
A onda presuše....
bglavac
irida
edin.kecanovic
