Smrznuo se cvijet pod snijegom. Bijelo me iznenadilo. Okrznulo me i pomislih da stavim neki prigodan stih, ali neću. Tom bijelom maestru ne želim otkriti svoj put prema nepoznatim slovima što ih razumiju samo vile i anđeli. Kad je bjelina osvijetlila moj unutarnji zid i svojim nevidljivim plaštem ga je razotkrila, pružila mu se sjena unedogled. Zidovi u nama. Zidovi izvan nas. Granice. Nema slobode u nama. Zatvoreno trgujemo emocijama, kao na lošoj tržnici propalih osjećaja. Ne mogu protiv crnih bezbojnih pjesama. Ne mogu niti protiv ludo crvenih riječi što odvode u maštu. Znam samo da trebam piti ono što istječe sa izvora promjena. Znam da trebam u sebi otopiti zid i pustiti ga da otplovi prema daljinama. Danas vidjeh sebe u tvojim očima. Danas. I kako me je iznenadila ova bjelina što leprša kroz hladnu noć, iznenadiše me moje slike u tvojim očima. Ipak sam ti još u modi. Potpisat ću srcem, zapečatiti poljupcem. Ne vjerujem riječima. Vjerujem tvojim plavim očima.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
488
OD 14.01.2018.PUTA