... i umjesto toga, zastaje pred Tobom, sa željom...

da zavoliš...moju nesposobnost da Ti kažem,mili...koliko Te, kako, i zašto volim...i

...da je ta nesposobnost...čin i riječ...ljubavi...

 

.....evo me, drhtim sa Tobom, čekajući Sebe. Pružam Sebi tebe kao pismo-

davno napisanu ljubav, kojoj ročište dospijeva jučer i sada...Uzimam pismo, tebe, ljubav...

.....Sebi dajem ono što jesam..kad sam u Dvoje, Ja, Jedan...Cijel...i sav...

Sa dva leptira naših osmjeha...jedan u drugoga...lete...da...

.....let svoj...razmijene...

    ...u zraku ostaju tragovi...krila

            Koji sporo... padaju, nečujnim prahom...posuti...

Na cvijet jasmina...još vlažan od svitanja...

                  slijeće pčela.

.....dok se učim...sricati u besmrtnost rose...

    ....jer to su slova kojima kazuješ...čisti neprolaz...našeg trenutka...

 

Zapisala Vesna Krmpotić