BIJEDA LJUDSKA

　

　

O sve sile nebeske

kolike je bijede u mene

bez ognjista svoga

bez ikakvog imetka

za kim da placem i kricim

kad je moja druga

posla duz puta duga

za kim da mucim

i nevino lomim ruke

kad je moja Tuga

mojem sinu jedina truda

o sve sile nebeske

i zvijezde koje bljeste

kao nocne luce

kolika je jada u mene

da me se od jada

prekomjerna

klone i pseta stara

nitkov sto se vuce

bez iskre ove duse

bijeda sto mrve

krisom sa stolova krade

jad na kojeg krivnja

i ovoga puta ponovno pade

kojem zivot je ubog i malen

kao plod denerike ujesen

prostak u dronjcima

koji se smije drskim momcima

lopov koji se sunja nocu

paleci jedinu zvjezdanu lucu

o sve sile nebeske

i sve zvijezde vodarice

sa ibricima punima vode

gdje su sada moje mlade

nezaboravljene nade

moje drage

moje mile

suze ciste i pune tuge

gdje su sada sve moje sanje

moje male oci tamne

da im crna utroba nase majke

pokrov samrtni dadne

i ja cijelim celom

klonuh na humak smjerno

ljubec crnu dubinu

ko obraz djecji i muku

koji bijase sav moj smiso

O sve sile nebeske

i sve zvijezde koje svijetle

i da mojoj tuzi

dode kraj

　

　

　

zlatan gavrilovic kovac