Tebe je tako lako

bezuvjetno voljeti...

Dovoljno je samo da si tu

a ja

da sam blizu,

makar kao smaragdni dodir

na baršunu latica tvojih,

ili kao dječji zanos

mirisom i bojom

duše tvoje...

 

Dovoljno je da si tu,

da   srce moje

uvijek iznova u zanosu stvaranja

rađa sve čistiju i dublju iskru Ljubavi

koja ćuti

ljepotu tek nadolazećeg neba...

Dovoljno je samo

da te volim, dušo,

baš takvu kakva jesi,

bez pitanja

bez riječi,

bez opisivanja,

bez nadograđivanja...

Dovoljno je što si tu...

Pupoljak tvoga svemira

moje maleno svjetlo

grijat će

dok se ne otvoriš

vječnoj radosti

koja samo od anđela dolazi...

Dovoljno je

sasvim dovoljno

da postojiš

samo da postojiš,

pa da me naučiš

koliko je lako

bezuvjetno voljeti...