Kako napisati pjesmu
kad u glavi nemaš ništa?
Pucanj u prazno.
Ili kad imaš milijun rečenica
koje nikako da otkriju
kamo pripadaju?
Ili kad se u tebi vrtloži tisuću
različitih želja, osjećaja?
I uzimaš olovku...
Pustiš da te sve to preplavi,
a onda se razlije preko rubova
tek rastvorenih latica
mladog poete.
I praznina, i rečenice, i želje,
i osjećaji... Sve!
Djevojko, gle!
Iz ničega nastaje nešto.
Valovi prolaze pijeskom
ispisujući sunce, leptire, zvijezde...
Pretvarajući te u vretenastu dugu...
Polako...
Duboko udahni, opusti se...
Neka ti vjetar okreće stranice.
Neka te ljuljaju valovi
svega što nosiš u sebi.
Negdje te čekaju malena zrnca.
Zrnca čistog, bisernog pijeska.