Umu mome izdao sam nalog,
što te volim, da pronađe razlog.
Dadoh umu vrijeme i priliku,
da pronađe ljubavi logiku.
Mučio se um nekol'ko dana,
al' se pred njim prepriječila brana.
Tražeć' dugo, ne pronađe ništa,
umoran se vrati do ognjišta.
Tad se sjetih srce da upitam,
zašto stalno prema tebi hitam,
zašto volim da ti čujem glas,
zašto zagrljene često sreću nas.
Od srca mi odgovor dođe i to hitan:
"Za ljubav ti razlog, stvarno nije bitan.
Ljubav prema nekom u duši ti drijema,
u ljubavi logike - nikada ni nema."