Netko sa ranom hoda
ko sa zastavom u ruci
nosi ga života voda
dok u njemu urliču vuci
ima i onih što se stišaju
ko da uopće ne žive
nizvodno plivaju
kroz magle sive
netko ranu prevrne
sasvim naopačke
nit se ne osvrne
već smanji je do tačke
pa je razlomi
u dijeliće male
u vatru je baci
u pepeo pretvori
i poput ratnika
krene da se bori
zloduhe sjena
ljubavlju spriječi
ili je pjesmom
pretoči u riječi
naslika sliku
oboji dan
i krene vedar
u novi (san) dan