Na granama slomljenih snova
još pjevaju rijetke ptice
i polijeću vrh crvenog krova
ka oblacima gdje nazire se nečije lice
treperi na suncu nada
obasjana neka tiha čežnja
na krovovima zaspalog grada
šaka ljubavi svezana... poput svežnja
čudni neki vjetar ulicama slijeće
na zabrinuta... sjetna lica
tiho zimsko prikrada se veče
u neznano polijeće sa krikom zalutala ptica
razmatam snove..preostale sa puta
slažuć ih u kutiju uspomena
na uglu treperi svjetiljka žuta
ispijena nada.. ili možda tvoja sjena
bglavac
irida
edin.kecanovic
