Tišina vlada.
Nema nigdje ni žive duše.
Kamo da krenem sada
dok se svi moji snovi ruše?
Sve što sam nekada imala,
htjela, voljela,
sve je nestalo,
sve sam izgubila.
Jedino blago koje imah,
moja draga, mila djeca
krenuše svojim putem,
a moje srce jeca.
Tek sada shvaćam
da život svoje nosi
dok ulicom sama koračam,
i gledam prosca gdje prosi.
On kruha je gladan
i vode žedan, zacijelo,
a jadnija sam ja od njega,
iako ne trebam jelo.
Tko je ljubavi gladan
tom nema pomoći,
ni najbolji kuhari svijeta
nahraniti ga neće moći.
bglavac
irida
edin.kecanovic
