Putujem prostranstvom što nutrinom se zove

Bezbrojna svjetalca osvjetljavaju put

Slični moreplovci uz mene još plove

Aure pretočene ljube zvjezdan skut.

 

Korak je malen,on u beskonačnost seže,

Vrijeme se sabire u lanac eona

Koji u svom centru prošlost i budućnost veže

U sadašnji trenutak kom sudbina je sklona.

 

Sve pulsira, otkucava, sazviježđa se šire,

Duša žedno upija sva ponuđena znanja

Ponornica životna što dubinom ponire

Prema mjestu gdje duša u budnosti sanja.

 

Pretaču se boje, plamen kristal ljubi,

Vrelina i hladnoća stopljeni u jedno

U jednoti postojanja gdje značaj se ne gubi

Već u niski bisernoj, svo zrnje  je vrijedno.

 

Kojeg li prostranstva, koje li divote!

Što dublji je uron, sve bliža sam sebi,

Mislima prebirem sve prijašnje živote

Kroz riječi ih prenosim upravo tebi.

 

Putujem prostranstvom što nutrinom se zove

Bezbrojna svjetalca osvjetljavaju put

Slični moreplovci uz mene još plove

Aure pretočene ljube zvjezdan skut.

 

http://safiris.blog.hr