BAŠ NA PETAK - DŽIBRIĆ ADMIR

Baš na petak,
zatreperi vjetre...
šapnu oluji da nadvije naš grad.
K'o krvnik tišinu umota hukom,
bez večeri ostavi sve one prosjake uboge
putem što idu pozdravljajući za siću neku,
na ulici umiljavajući se lažno željeći zdravlje i dobru nafaku.

Nisi li trebao baš na ovaj dan
prosuti nebom osmijeh,
nagraditi one što se mole bogu,
zapaliti svijeću radosti da gori nad našim glavama,
glazbu zemlje što podrhtava spustiti nježno k'o na meke jastuke

A ti...
dok krovovi lete, slivnici
i ribarske lađe na moru teturaju u brižljivom tonu
u bijelom odijelu k'o vlastela koračaš po nebu,
niko ti ravan nije.
Nije ti žao staraca sa sijedim vlasima kose što brige more,
djece kojoj si uskratio radost, igri po meraji
nego grabiš svom silinom,
koracima siješ sumnju i strah u bolje sutra.

Jedina utjeha ...
ničija nije do zore sjala
pa neće ni tvoja.
Prolazan si...
Tvoja snaga je danas, a sutra je subota.

2014