Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom

Toga dana.

A ti si hodala nasmijana,

Prokisla,radosna,očarana

Pod kišom.

Sjeti se Barbara,

Bez prestanka je kišilo nad Brestom,

A ja sam te sreo u Rue de Sian,

Smiješila si se,

I ja sam se smiješio.

Sjeti se Barbara,

Ti koju nisam poznavao,

Ti koja me nisi poznavala.

No sjeti se toga dana.

Ne zaboravi,

Neki je čovjek u trijemu stajao,

I tvoje ime viknuo

Barbara...

Ti si po kiši k njemu potrčala,

Radosna,prokisla,očarana.

U njegov zagrljaj pala.

Sjeti se toga Barbara.

I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti,

Jer kažem ti svima koje volim,

Čak i onima koje sam jednom vidio.

Ja kažem "ti" svima koji vole,

Čak i onima koje nisam upoznao.

Sjeti se Barbara,

I ne zaboravi,

Tu kišu mudru i sretnu,

Na svome licu sretnom,

Nad onim gradom sretnim.

I iznad arsenala.

Tu kišu što je pala

Na brod iz Okessanta.

O Barbara,

Rat je svinjarija velika!

I što je s tobom sada?

Pod kišom kandonada,

Ognja,krvi i čelika?

A onaj što te grlio,

Zaljubljeno,

Je li nestao,umro ili još živi?

O,Barbara,

Bez prestanka kiši nad Brestom,

Jednako kao i tada.

Ali to nije isto i sve je uništeno.

To nije oluja više,

Od čelika gvoždja i krvi.

To su naprosto oblaci,

Što kao pseta crkavaju.

Kao pseto što nesta

U mlazu vode nad Brestom,

Da trune negdje daleko,

Daleko,daleko od Bresta,

Od koga ništa ne osta.