Noćas sam
tvoja posuda
napuni me
ljubavlju
iz svoje ostave
znam da je čuvaš
umotanu u
prozirni celofan
i blizinu mi daruj
dok badra se ne pojavi
i utisne poljubac
na mračan svod
a zatim me takovu
pospi ljepotom
i mir ukalupi
u moju dušu
jer još uvijek
okrzne me
strah i čežnja
istodobno
kada odlučim
objelodaniti
naše zajedničko ime